Premda sam svjestan da iznošenje statističkih podataka pred javno mnijenje koje se u šali sprda da postoje tri laži: mala, velika i statistika, nije nešto naročito zahvalan argumentacijski model, dapače izaziva još veću jarost oponenata (kakva bi to bila statistika koju ne bismo opovrgnuli stotinama drugih nestatističkih argumenata), ipak ako ništa drugo uhu ugodno zvuči: nezaposlenost je u samom gradu Varaždinu pala na 4,9%!
Tako smo u nepunih sedam godina uspjeli prepoloviti stopu nezaposlenosti u našem gradu, odnosno iskazano brojčano, od 3500 nezaposlenih 2001. godine došli do 1800 nezaposlenih osoba na području grada. No, ono što je važnije jest činjenica da, za razliku od većine ostalih hrvatskih gradova i krajeva, pad nezaposlenosti u Varaždinu prati i rast zaposlenosti. Prema analizama gospodarskih kretanja te omjera zaposlenih u odnosu na ukupno radnoaktivno stanovništvo, grad ima najvišu stopu zaposlenosti u Hrvatskoj, pri čemu raste zaposlenost u industrijskoj proizvodnji. Kad okrenemo drugu stranu medalje, vidjet ćemo da gotovo puna zaposlenost znači i nešto niže plaće u odnosu na prosječnu plaću u Hrvatskoj, prije svega stoga što puna zaposlenost znači i zapošljavanje većinom niskokvalificirane radne snage. S obzirom na izrazito nepovoljnu obrazovnu strukturu hrvatskoga stanovništva, veća zaposlenost nosi i niža prosječna primanja. No, i to se polako mijenja jer udio zaposlenih u radnointenzivnoj industriji pada, a raste broj zaposlenih u industriji usluga, turizmu, financijskim i savjetodavnim uslugama itd. Dodamo li tome podatak da je u promatranih sedam godina također znatno porastao izvoz i da je opet Varaždin zajedno sa slobodnom zonom najizvoznija hrvatska sredina, možemo zaključiti da se varaždinsko gospodarstvo pokrenulo prije svega zahvaljujući poduzetničkim idejama i marljivosti samih gospodarstvenika te povoljnoj investicijskoj klimi.
Slikovni i tekstualni materijal preuzet sa
www.ivan.cehok.bloger.hr
Nema komentara:
Objavi komentar